Dvorac Daniel u Konaku

Na prvoj fotografiji, snimljenoj iz vazduha u ovoj zemlji, nalazi se upravo dvorac u Konaku

Na samom kraju devetnaestog veka, plemićka porodica Daniel, izgradila je u banatskom selu Konak dvorac, sa svim pratećim objektima i sadržajima potrebnim da jedan baron, u to vreme, uživa sa svojom porodicom. Glavni stambeni objekat je prizeman, sa prilično širokom osnovom i simetričnim izgledom. Dva ulaza u zgradu su u to vreme bila karakteristična. Glavni ulaz dvorca u Konaku ima kolski prilaz sa obe strane, a na sredini stepenište. Krase ga četiri jonska stuba koja nose jednostavan krov, a kojim je natkriven sam ulaz u objekat.

[dimage url=”https://105.rs/wp-content/uploads/2021/11/RemoteMediaFile-6554448-26-2021-11-24-12-44-38-scaled.jpg” control=”true” auto-rotate=”true” allow_scroll_to_zoom=”true” zoom_level=”0″ anim_speed=”2″ default_position=”0″]

Dvorac Daniel u Konaku – virtuelna panorama (foto: 105.rs); Da rotiraš sliku, na računaru koristi miš, a na mobilnom uređaju pokrete prstima. Za zumiranje, koristi plus i minus u levom, a za prikaz u punoj veličini simbol u desnom donjem uglu slike

Drugi ulaz, takođe je natkriven, ali bogatije ukrašen, sa šest jonskih stubova i kitnjastijom dekoracijom na vrhu. Polukružnim stepeništem, stanovnici dvorca su se spušali u prostran vrt. Krov ovog objekta je posebno zanimljiv, jer je obložen crepom različite boje koji su raspoređeni tako da prave cik-cak šaru. Prozori su takođe simetrično raspoređeni, što odgovara rasporedu prostorija u samom objektu.

Dvorac u Konaku, drugi izlaz iz dvorca koji vodi u vrt (foto: 105.rs)

Kada se u dvorac uđe na glavni ulaz, stiže se u centralni hol, u kome se i danas nalaze visoka peć obložena zelenom keramikom, koja potiče iz vremena nastanka dvorca. Društvo joj pravi i klavir koji je takođe bio deo originalne postavke nameštaja. Iz hola se stiže do uskog hodnika koji će vas odvesti levo ili desno u zavisnosti u koju prostoriju ste se zaputili. Sa leve strane, hodnik se završava jednim bočnim izlazom, koji je najverovatnije koristila posluga. Podovi su i danas obloženi originalnim pločicama, sa šarom specifičnom za to vreme.

Dvorac okružuju pomoćni objekti koje je koristila posluga, kao i prostran park koji sa stambenim objektom čini skladnu celinu. Čitav posed je bio ograđen, a ograda kao i dosta toga na ovom posedu, gubi bitku sa vremenom.

Ladislav Daniel, jedan od četvorice sinova u porodici, 1898. godine završio je dvorac u Konaku. Ova porodica, jermenskog porekla, imala je još dva dvorca u obližnjem Starom Lecu. Ladislav je bio veliki ljubitelj konja, s obzirom na podatak da je na posedu imao ergelu od 150 grla, ljubitelj knjiga, pošto je njegova biblioteka brojala 2 hiljade knjiga, a imao je i izuzetnu zbirku poštanskih markica iz čitave Evrope. Nakon Prvog svetskog rata, deo Banata je pripao novoj državi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je, u prvoj agrarnoj reformi, Ladislavu oduzeta praktično sva zemlja i podeljena seljacima. Nakon toga, sa porodicom ne napustio zemlju i preselio se u Mađarsku. Dvoraca sa parkom, porodica Daniel prodala je beogradskom industrijalcu Kosti Iliću koji je u Konaku osnovao fabriku za konfekciju, po kojoj je ovaj kraj dugo bio poznat. Njegov sin i naslednik, bio je poslednji vlasnik dvorca, pre nego što im je, nakon Drugog svetskog rata, država sve oduzela.

Dvorac u Konaku, pogled iz vazduha na glavni i pomoćne objekte (foto:105.rs)

Najpre je korišćen kao sirotište za nezbrinutu decu, a od 1959. godine u njemu je smeštena seoska osnovna škola. U jednom periodu, tu se nalazio Nastavni centar za predvojničku obuku. U pomoćnim zgradama nalaze se vrtić i školska kuhinja.

Dvorac u Konaku, u zrenjaninskom Zavodu za zaštitu spomenika, zaveden je kao spomenik od velikog značaja. Sredinom osamdesetih godina urađeni su konzervatorski radovi. Ipak, te godine bile su davno. U objektu i danas funkcioniše osnovna škola, čiji se zaposleni svojski trude da održavaju prostorije, spoljašnjost i park oko dvorca. Škola ovakve radove ne može finansirati iz svog budžeta, a tu je i problem „vezanih ruku“, jer se popravke moraju obavljati tako da dvorac zadrži originalan izgled što zahteva prilična sredstva.

Takođe, zbog malog broja učenika, škola se gotovo svake godine suočava sa mogućnošću zatvaranja. To bi svakako bio veliki problem za seosku decu koja bi u tom slučaju morala da putuju svakog dana, u problemu bi bili zaposleni u školi, a u problemu bi bio i sam dvorac, jer bi tada verovatno bio potpuno prepušten zaboravu.

U prostranom vrtu koji ga okružuje, postoji igralište, zelene površine u kojoj uživaju svi meštani, čitav kompleks bi mogao da bude prava turistička atrakcija, ali mu nedostaje pažnja nadležnih.

Galeriju fotografija pogledajte ovde:

Podcast verziju ovog sadržaja poslušajte ovde:

      Ovaj sadržaj je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije.

      Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

      MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI...