Život

Običaji za Badnji dan u Vojvodini

Badnjak, slama, posna trpeza i korinđanje.

Običaji za Badnji dan i Božić u Vojvodini, prilično se razlikuju od kraja do kraja, s obzirom na to da je Vojvodina oduvek bila etnički i verski šarolika.

Ipak, neki običaji su u osnovi vrlo slični u svim krajevima pokrajine.

Običaji za Badnji dan u Vojvodini – jutro

Na badnje jutro, vrlo rano, odlazilo se u šumu po badnjak, hrastovo drvo, sveto drvo svih Slovena, koji se u kuću nije unosio do svečane večere koja je okupljala celu porodicu i koja je po pravilu posna. Odlazak po badnjak, u zoru se najavljivao pucanjem iz pušaka i prangija. Muški članovi porodica odlazili su u šumu, a žene su ložile vatru, pristavljale pečenicu, mesile kolače, torte i pripremale hranu za prazničnu trpezu.

Badnjak

Običaji za Badnji dan u Vojvodini, ali i u svim ostalim krajevima, u velikoj meri vezuju se za badnjak. Badnjak je mlado hrastovo ili cerovo drvo, koji se ujutro donosi iz šume i ostavlja ispred kuće do večeri. Uveče se, zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću. Simbolizuje drvo koje su pastiri doneli u pećinu, da ugreju novorođenog Hrista.

Badnjak se na poseban način seče. Stablo drveta treba da bude taman toliko da ga domaćin može poneti na ramenu do kuće. Kada se stablo odabere, zaseca se ukoso, sa istočne strane, a po narodnom verovanju, mora se poseći sa tri udarca. Kada pada, trebalo bi da padne na zemlju, a ne na neko drugo drvo.

Kada se donese u domaćinstvo, Badnjak se ostavlja uspravno pored ulaznih vrata, sve do večeri.

Badnje veče

Pre večere u kuću se unosila slama i rasprostirala po stolu najpre, a onda i po celoj prostoriji. Istovremeno, deca su simbolično pijukala i kvocala. Na slami se kasnije i spavalo, a pre su ljudi praktikovali i da na slami, odnosno na podu i večeraju.

Svečana večera je počinjala unošenjem slame, ali i badnjaka u prostoriju. Badnjak se polagao na vatru posle večere, vatra se gasila vinom, a onaj deo badnjaka koji nije sagoreo, čuvao se do Nove godine (13. januara).

Na stolu za kojim se večeralo, nalazilo se i žito u čijoj se sredini nalazi sveća ili kandilo.

Na svečanoj večeri jela su se posna jela, voće, orasi, suvo voće i vrlo često riba na pirinču. Verovalo se i da na stolu za Badnje veče mora biti određen broj jela, sedam ili devet.

U mnogim mestima u Vojvodini je bilo uobičajeno da se posle večere ne sprema sto. Sklanjao se samo pribor za jelo, umotan u lepu krpu ili peškir ili uvezan slamom sa stola.

Posle večere odlazilo se u crkvu, ali su pre crkve deca išla da korinđaju.

Korinđanje

Običaji za Badnji dan u Vojvodini ne mogu proći bez korinđanja. Korinđanje je ranije podrazumevalo da se deca maskiraju i u grupama obilaze domaćinstva, uz posebne, korinđaške pesme. Korinđaši su od domaćina, za uzvrat, dobijali voće, slatkiše ili novac. Ove pesme su kratke, neke su se održale do danas u celoj Vojvodini, a u ovim pesmama, deca šaljivo, traže darove od domaćina. Ovaj običaj, kao i mnogi drugi, polako nestaje, a i tamo gde je prisutan, ne predstavlja ni mali deo onoga što se praktikovalo ranije.

Verovalo se da što je pesma korinđaša glasnija, donosi više sreće domaćinstvu. Neka se danas glasno korinđa pred vašim vratima.

Badnje veče, u mnogim krajevima još uvek ipak, ne prolazi bez paljenja badnjaka u poratama crkava, naseljima kao ni bez kuvanog vina.

Tucindan

Tucindan je dan pre Badnjeg dana. To je dan kada se, po običaju, kolje prase koje će se jesti za Božić. Veruje se da od božićne trpeze zavisi blagostanje tokom godine. Počinje i spremanje doma za veliki praznik.

Veruje se da na ovaj dan nikome ne treba davati ništa iz domaćinstva, da nam čitave godine stvari ne bi odlazile. Na Tucindan se deca ne tuku, jer će u suprotnom cele godine biti nevaljala.

Svoj omiljeni radio i portal pratite i na Instagram i Facebook profilu.

Povezani članci

Možda će vas zanimati:
Close
Back to top button