Šakira – od nekuda mora da se počne

Šakira

Šakira Izabel Mebarak Ripol glasi puno ime kolumbijske super zvezde koju još i zovu “Kraljicom latino muzike” koja je rođena 2. februara 1977. Sa samo 13 godina, mala Šakira potpisala je svoj prvi ugovor, i to sa izdavačkom kućom Sony Music Columbia, što je bilo poprilično iznenađenje za one koji su znali da je Šakira celog života za učiteljice imala stroge katoličke časne sestre. Ipak, talenat za pevanjem, glumom i nastupima nije mogao biti sakriven, jer je ona već sa 5 godina pisala prve pesme, a nastupala na vašarima sa 10. Tada je zapala za oko i uho šou biznis majstoru Frediju DeManu, koji je dugo vremena bio menadžer i Majklu Džeksonu i Alanis Moriset.

Od lokalne zvezdice grada Barankile, Fredi će od Šakire do njenog 18. rođendana napraviti muzičku zvezdu Kolumbije. Ali, nije bilo lako. Njen prvi album “Magia” objavljen je 1991. kada je imala jedva 14 godina. Njime je osvojila glavnu nagradu Vinja del Mar internacionalnog festivala muzike u Čileu, ali zbog godina nije zakonski smela da prisustvuje dodeli nagrada. Nije loš uspeh za nekog ko je bio izbačen iz školskog hora zbog, po rečima njene nastavnice muzičkog, glasa poput koze.

Drugi album “Peligro” biće veoma naporan za snimanje, a pesme nezadovoljavajuće, toliko da je Šakira sama odbijala da ga promoviše, čak i otkazujući promo nastupe. Očekivano, prodaja je izostala, i podaci kažu da nije prodato ni 500 primeraka. Što je skoro 4 puta manje od albuma prvenca. Kolumbija 90-ih se ekonomski slabo razlikovala od naših krajeva, i ljudi nisu mogli da priušte original ploče i audio kasete, mada su nastupi bili posećeni. Ipak, oba albuma su ubrzo povučena sa tržišta, i umetnica i dan danas kaže da ih se pomalo stidi. Ipak, kako to biva sa retkim primercima, kolekcionari sada za ove albume nude i po $1000.

Možda za prva dva albuma nije mogla da kupi ni nov auto, ali je zato sa trećim mogla da se počasti voznim parkom. Album “Pies Descalzos“, sa kombinacijom latino, pop i rok zvuka, smatra se njenim debijem na svetskoj sceni, kojoj se veoma dopalo kako zvuči ova nova 18-ogodišnja latino pevačica. I izdavač je zadovoljno trljao ruke, s obzirom da je budžet za album bio $100.000, jer je očekivanje bilo da se proda u samo 100.000 primeraka. U prva dva meseca, “Pies Descaclzos” razgrabljen je sa polica. U rodnoj joj Kolumbiji će u narednim godinama biti prodat u milion primeraka, u Meksiku 800.000, Brazilu 500.000, a u celom svetu u 4 miliona primeraka.

Kod sledećeg albuma, “Dónde Están los Ladrones?” i sama Šakira se dosta uozbiljila. Upoznaje se sa Emilion Estefanom, tadašnjim glavnim čovekom za Latino muziku Južne Amerike, koji je bio odgovoran i za uspeh Enrikea Iglesijasa, Talije, kao i svoje supruge Glorije Estefan, sa kojom je imao bend Miami Sound Machine. Na početku saradnje, povučene su granice – Emilio će samo biti Šakirin menadžer i izvršni producent, a kreativno kormilo držaće isključivo ona. Rad na novom albumu potrajao je skoro koliko na dva pređašnja zajedno. Devet meseci trajao je rad, uz mnogo frustracije i muka, ali trud se isplatio. Samo prvog dana, 300.000 ljudi razgrabilo je svaki primerak. Do kraja meseca, milion. Brojke na severnoameričkom tržištu bile su skromnije, ali su polako krenule da rastu.

Do kraja godine 1998. Severnoamerička publika uveliko je slušala Šakiru. Brojke su počele da se pojavljuju i na evropskom tlu. Kritičari, čak i oni koji nisu znali španski jezik ni toliko da pitaju gde je biblioteka, nisu krili oduševljenje zvukom i glasom pevačice koja će u narednim godinama postati jedno od najpoznatijih imena u svetu muzike.

Pročitajte još i Pucanj kroz srce – Bon Jovi!