Veštačka inteligencija prevodi klinasto pismo

Veštačka inteligencija uspešno se koristi da se ubrza prevođenje tekstova klinastog pisma sa glinenih pločica drevne Mesopotamije

Klinasto pismo jedno je od najranijih pisanih formi u istoriji sveta. Naučnici sa Univerziteta u Tel Avivu i Univerziteta Ariel, u Izraelu, uspeli su uz pomoć veštačke inteligencije da prevedu fragmente drevnih klinastih tekstova sa kamenih tablica na engleski jezik sa visokim stepenom tačnosti. Ovaj projekat nazivaju “još jednim velikim korakom ka očuvanju i širenju kulturne baštine drevne Mesopotamije”.

Naučnici su predstavili prvi mašinski prevod sa akadijskog na engleski jezik u majskom izdanju časopisa “PNAS Nexus”. Njihovi rezultati su “na nivou prosečnog mašinskog prevoda između dva moderna jezika”, kako komentariše naučni portal Archeonews.

U poslednjih 200 godina, arheolozi su pronašli stotine hiljada tekstova koji govore istoriju drevne Mesopotamije, i većina njih napisana je na sumerskom ili akadijskom jeziku, ali veći deo je ostao nepreveden zbog njihove ogromne količine i malog broja stručnjaka koji mogu da ih čitaju, kao i činjenice da je većina tekstova deo većeg celine ili fizički oštećeno. Takođe, klinasti znakovi su višeznačni, postoji mnogo različitih vrsta tekstova, a čak i imena ljudi i mesta mogu biti napisana kao kompleksne rečenice.

Prvo, želim da naglasim da verujemo da veštačka inteligencija neće zameniti filološki rad”, rekao je Luis Sejanz iz Laboratorije “Digital Pasts Lab” na Odeljenju za proučavanje Izraela i arheologiju na Univerzitetu Ariel, jedan od autora, u emailu koji je poslao za Artnet News. “Želimo da ubrzamo proces. Naša nada je da će veštačka inteligencija u budućnosti moći da pomogne i asiriolozima i onima koji nisu asiriolozi u čitanju klinastih tekstova.”

“Postoje, naravno, ograničenja modela”, kaže Sejanz. “Nedostatak konteksta čini prevod drevnih jezika teškim, budući da imamo samo fragmente tekstova. Fragmenti pločica sa klinastim pismom sa samo jednom ili dve linije izuzetno su teški za rad sa veštačkom inteligencijom. Budućnost će zahtevati više alata za digitalizaciju podataka objavljenih u radovima kako bismo nastavili sa obukom modela i poboljšali rezultate. Takođe je važna platforma na internetu koja je korisnički prijateljska i dostupna široj javnosti.”

Ovo je samo najnoviji primer naučnika koji koriste najnovije alate za rad sa najstarijim materijalima. Naučnici sa Univerziteta u Kentakiju razvili su sistem veštačke inteligencije za čitanje svitaka koji su izgoreli prilikom erupcije Vezuva 79. godine, a arheolozi u Italiji rade na robotu koji koristi veštačku inteligenciju za rekonstrukciju drevnih relikvija na osnovu njihovih rasutih delova.

Pročitajte još i Narod Jamnaja između Kaća i Šajkaša!