“We are the world” – pesmom protiv gladi u svetu

“We are the world” ideja nastala je davne 1984. nakon velikog uspeha Božićnog humanitarnog naslova “Do they know its Christmas” od strane konglomeracije tada najpopularnijih pop zvezda Ujedinjenog Kraljevstva, kada je preko bare kalipso muzičar Hari Belafonte odlučio da održi seriju dobrotvornih koncerata sa afro-američkim muzičarima. Krajem decembra 1984, dok je tražio umetnike za učešće, Belafonte je pozvao menadžera Kena Kragena, koji je imao impresivan spisak talenata u svom notesu, uključujući tu i Lajonela Ričija. Kragen je ubedio Belafontea da bi ipak mogli da prikupe više novca i da ostvare veći uticaj sa jednom originalnom pesmom, nego turnejom koja će uraditi posao tada, i ostati zaboravljena. Belafonte se složio i Lajonel Riči je došao da pomogne. Krejgen je zamolio čuvenog producenta Kvinsija Džonsa da producira, a ovaj je angažovao svoju najjaču zvezdu – Majkla Džeksona. Riči je pozvao Stivija Vondera, i onda se pročulo šta ovi smeraju, pa su se mnogi članovi muzičke industrije prijavili da pomognu. Ceo projekat je od začeća do snimanja trajao oko mesec dana.

Cela pesma “We are the world”, i prateći spot, snimani su u studiju A&M u Los Anđelesu 28. januara 1985. godine, baš u noć dodele američkih muzičkih nagrada, koja je održana u obližnjoj sali “Shrine Auditorium”. Pošto su svi umetnici već bili u gradu za dodelu nagrada, bilo je mnogo lakše okupiti ih na jednom mestu da snime singl.

Zvezde koje su pevale solo su, ovim redom: Lajonel Riči, Stivi Vonder, Pol Sajmon, Keni Rodžers, Džejms Ingram, Bili Džoel, Tina Tarner, Majkl Džekson, Dajana Ros, Dion Vorvik, Vili Nelson, Al Džaro, Brus Springstin, Keni Loggins, Stiv Peri, Deril Hol, Majkl Džekson (ponovo), Hjui Luis, Sindi Loper i Kim Karns.

Snimanje pesme "We are the world"

Bob Dilan i Rej Čarls su takođe predstavljeni u pesmi i prikazani su u krupnim planovima u videu.

Hari Belafonte, koji je imao prvobitnu ideju za projekat, bio je u horu, ali nije dobio solo, pridruživši se Bet Midler, Smokiju Robinsonu, The Pointer Sisters, LaToji Džekson, Bobu Geldofu, Šejli I., i Vejlonu Dženingsu kao bek vokali.

Zanimljivo, Prins, iako pozvan, iako prisutan u gradu, nije učestvovao u snimanju, možda zato što je imao politiku protiv snimanja sa drugim umetnicima, ili zato što se u to vreme dogodio incident sa njegovim telohraniteljima koji je zahtevao njegovu pažnju. Ipak, dao je svoj doprinos, donirajući ekskluzivnu numeru pod nazivom “4 The Tears In your Eyes” sledećem dobrotvornom albumu, koji se takođe zvao We Are The World.

Ukoliko baš ne pratite svet muzike, pogotovo u doba ono, možda vam ime Kvinsija Džounsa ne znači ništa, ali on je bio u to vreme kao producent mnogo veća zverka čak i od Kralja pop muzike, tako da je on bio odgovoran za red i mir i kontrolisanje ega svih zvezda. Sve je prošlo veoma glatko s obzirom da neki veoma poznati pevači na kraju nisu otpevali ni jedan ton, ali su se pojavili na snimanju. Većina njih je poznavala Džonsa lično i poštovala njegovu želju da smire strasti i ostave neke međulične nesuglasice po strani…

Riči je osmislio liniju „We are the world, we are the children“, a Džekson je napisao većinu ostatka teksta koji govori o tome kako treba pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Ova vrsta saosećajnog pisanja pesama pojaviće se u Džeksonovom kasnijem radu na pesmama poput „You Are Not Alone“ i „Heal The World“.

Pesma ima samo dva stiha i prati osnovnu strukturu stih-refren-stih-refren-most-refren, ali u modelu “Hey Jude” taj poslednji refren traje neko vreme, sa Bobom Dilanom, Rejem Čarlsom, Stivijem Vonderom i Brusom Springstinom. Muzički, pesma i nije toliko grandiozna, ali to pomaže da se skrene pažnja na pevače, a salva različitih glasova je ono što je nosi.

Snimanje vokala (Kvinsi Džons je prethodno snimio instrumentalne numere) trajalo je oko 12 sati, što je veoma efikasno s obzirom na obim projekta. Pošto je snimanje održano nakon dodele američkih muzičkih nagrada, poslužilo je kao de after parti, gde su se umetnici družili i u nekim slučajevima razmenjivali autograme. Do 8 ujutro sledećeg jutra, svi izvođači su otišli, ​​osim Lajonela Ričija, koji je još uvek bio tamo sa Džonsom.

Trud se itekako isplatio – singl je objavljen 7. marta 1985. godine, prvobitno je isporučeno 800.000 primeraka, a rasproda je već prvog vikenda. Zahvaljujući širokom spektru moćnih zvezda, radio stanice različitih formata stavljaju pesmu u visoku rotaciju, a MTV emituje spot svakog dana na svaka tri-četiri sata. Singl je 13. aprila otišao na vrh top lista u SAD, gde je ostao četiri nedelje. U Velikoj Britaniji je dospeo na prvo mesto 20. aprila i ostao dve nedelje. Pesma je takođe bila R&B hit broj 1, na vrhu liste 4. maja i tamo se zadržala se dve nedelje. Na dodeli Gremija, osvojila je nagrade u dve kategorije – pesma godine i ploča godine.

Što se humanitarnog dela tiče, numera je prikupila oko (tadašnjih) 60 miliona dolara, koji su raspoređeni Sudanu, Etiopiji i drugim Afričkim zemljama koje su tada (ali na žalost i u narednim godinama) patile od suša, gladi i opšte nemaštine.

Pročitajte još i Antrax, beskućnici, Fil Kolins i MTV