Naslovna stranicaProjektiGradnulička crkva: grob hilandarskog monaha i brest star pola milenijuma

Gradnulička crkva: grob hilandarskog monaha i brest star pola milenijuma

U porti crkve, ponosno je stajao brest star skoro pet stotina godina... a onda je u njega udario grom.

Negde između 16. I 17. veka, u manastir Drenovac u Gradnulici, seocetu pored tadašnjeg Bečkereka, a današnjeg Zrenjanina, stigao je Monah Rafailo je iz Hilandara. U manastiru, navodno sagrađenom na svetom mestu, činio je razna čuda i isceljivao ljude, pa je, kada se upokojio, njegov grob postao cilj hodočasnika.

Na temeljima ovog starog manastira, po nekim izvorima 1777. a po drugima dve godine kasnije, počela je gradnja Crkve Vavedenja presvete Bogorodice, popularno nazvana Gradnulička crkva, a ubrzo zatim I kapele pri južnoj strani crkve. Kapela će služiti kao obeležje groba monaha Rafaila, koji će 1965. godine po odluci Svetog Arhijerejskog sabora Srpske Pravoslavne Crkve, biti kanonizovan za sveca pod imenom Prepodobni Rafailo Banatski.

Gradnulica, danas najstariji kraj Zrenjanina, u vreme gradnje Vavedenjskog hrama je bio zasebno naselje, nepoznate godine osnivanja u srednjem veku. Sačuvani zapisi, međutim, nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da je sveto mesto na kome se nalazi Gradnulička crkva, uvek bilo od velikog verskog značaja. Pre same crkve, na istoj lokaciji je postojao je manastir Drenovac, aktivan još od doba oslobađanja od Turaka krajem 17. veka, po kome je nazvana i današnja Manastirska ulica, u kojoj se crkva i nalazi.

[dimage url=”https://105.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gradnulicka-crkva-panorama-scaled.jpg” control=”true” auto-rotate=”true” allow_scroll_to_zoom=”true” zoom_level=”0″ anim_speed=”2″ default_position=”0″]

Gradnulička crkva u Zrenjaninu – virtuelna panorama; Foto: 105.rs; Da rotiraš sliku, na računaru koristi miš, a na mobilnom uređaju pokrete prstima. Za zumiranje, koristi plus i minus u levom, a za prikaz u punoj veličini simbol u desnom donjem uglu slike

U porti crkve, nekada se ponosno uzdizao brest star skoro pet stotina godina. Pričalo se da je nakon smrti monaha Rafaila iz njega potekla lekovita vodica, kojom su se lečile razne boljke, a darovi izlečenih i dan danas mogu se videti u kapeli Rafaila Banatskog. Na žalost, skoro celo drvo izgorelo je kada je sredinom 60-ih godina prošlog veka u njega udario grom. Srećom, vatrogasci su uspeli da spasu deo stable i grana, pa su ostaci ovog bresta konzervirani, i nalaze se u porti crkve. Postoji verovanje da je drvo još uvek živo, i da će iz njega ponovo iznići nove grane.

Gradnulička crkva u Zrenjaninu; Foto: 105.rs
Gradnulička crkva, Zrenjanin; Foto: 105.rs

Gradnulička crkva izgrađena je u barokno-klasicističkom stilu, sa pet stubova na severnom i istočnom delu zdanja. Fasada i drvena vrata su ukrašeni dekorativnim elementima, fasada je po vertikali podeljena plitkim dekorativnim polustubovima odnosno pilastrima, sa višestruko izrezanim glavama stubova tj kapitelima, dok horizontalu crkve naglašavaju profilisani venci u gornjem delu. Na zapadnoj strani nalazi se visoki zvonik, sa četiri slepe niše i jednim prozorom klasičnog oblika, sa blago zaobljenim profilisanim lukovima, zabat sa dva okulusa i portal uokviren profilisanim kamenim dovratnicima. 

Gradnulička crkva, Zrenjanin; Foto: 105.rs

Konzervatorski radovi na Gradnuličkoj crkvi su rađeni su šest puta, poslednji put 2000. godine, kada je postavljeno podno grejanje, a zatim je četiri godine kasnije (doduše, bez saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin) unutrašnjost hrama oslikana vizantijskim stilom.

Gradnulička crkva u Zrenjaninu; Foto: Tamara Ćurčić, 105.rs

Rezbareni drveni ikonostasa su bogato ukrašeni. Ikone na njima su, u periodu od 1816. do 1819. godine, slikali zrenjaninski umetnici Arsenije Arsa Teodorović i Gregorije Ranisavljev.

Gradnulička crkva u Zrenjaninu; Foto: Tamara Ćurčić, 105.rs

Teodorović je naslikao i najstarije freske u crkvi. Freske i carska vrata ikonostasa renovirali su zrenjaninski umetnici Stevan Aleksić i Aleksandar Sekulić 1913., 1914. i 1923. godine. Dela Stevana Aleksića su ikone u trezoru crkve, na sva tri polja – ikona Isusa Hrista u gornjem delu ikonostasa, ikona raspeća Isusa, ikona Svetog Velikomučenika Dimitrija na severnim vratima ikonostasa, ikona Svetog Đorđa na južnim vratima ikonostasa i ikona Blagovesti na carskim vratima ikonostasa.

Od značaja su i ikone Marija Božija sa Detetom Isusom i ikona Hrista na prestolu, dela Teodora Popovića iz 1778. godine. Popović je preminuo pre nego što je stigao da završio svoje delo, pa će posao svog pokojnog oca godinu dana završiti njegov sin Georgije, i godinu dana naslikati i Ikonu krunisanja Marije. Ikone Svetog Rafaila Banatskog u kapeli su dela ikonopisca Gojgnera iz 1868.

Pogledaj galeriju fotografija:

Podcast verziju ovog sadržaja poslušaj ovde:

Pogledaj interaktivnu mapu koja prikazuje crkve koje smo obišli i fotografisali za virtuelnu multimedijalnu turu Najlepše crkve Vojvodine:

      Ovaj sadržaj je sufinansiran iz budžeta Autonomne pokrajine Vojvodine.

      Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

      MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI...