Linije promenjene, a stajališta propadaju

Početkom 21. veka, tada već korodirana, zapuštena i zastarela autobuska stajališta iliti “crvene pečurke” u Zrenjaninu polako su zamenjena novim, modernijim i prijatnijim na oko. Metalik srebrna boja bila je upotpunjena zastaklenjim svetlećim reklamama i polu-providnim leksan krovovima.

I sve je bilo u redu, čak i pored povremenih vandalskih ispada onih koji su se iz grada vraćali “pod gasom” ili takvi u grad išli, kojima su se svojim izgledom reklame i mesta za sedenje zamerala, pa su morali da im pokažu ko je ovde glavni, a na nekim stajalištima koja su bila blizu privatnim kućama, i mesta za sedenje su ponekad znala da osvanu premazana farbom, lepkom i drugim materijama neprijatnim na dodir. Privatna firma koja se starala o stajalištima je ipak revnosno radila svoj posao i štetu popravljala u relativno kratkom roku.

Međutim, u jesen 2015., tačnije 1. septembra te godine, ugovor sa Direkcijom za izgradnju i uređenje grada je istekao. Iako je postojalo veliko interesovanje da se saradnja nastavi, Direkcija a ni kabinet tadašnjeg gradonačelnika Čedomira Janjića nikada nisu dali odgovor na poslate upite.

Uskoro je reorganizacijom javnih preduzeća ukinuta i Direkcija za izgradnju i uređenje grada, pa su time stajališta ostala bukvalno prepuštena na milost i nemilost zubu vremena, meteorološkim uticajima i gorepomenutom ljudskom faktoru vandalizma.

U Zrenjaninu i Mužlji, postoji ukupno oko stotinak stajališta, većina su “zvanična” odnosno naznačena su prisustvom znakova i nadstrešnica, ali ima i onih koja se mogu prepoznati samo po (zapuštenom) znaku za autobusko stajalište, dok su neka čak i bez toga, već se samo da primetiti kako u određeno doba na jednom mestu počinju da se sakupljaju ljudi koji kao da čekaju nešto…

Nedavno su gradski oci radili na rebalansu budžeta, u kojem nije bilo ni pomena o makar nekoj reparaciji postojećih stajališta, ili sklanjanju onih koja više ne služe ničemu, tako da i ove godine, mnoga stajališta ostaju takva kakva jesu, u najboljem slučaju, dok druga i dalje propadaju, bivaju neupotrebljiva, već su nepotrebna ili čak i potencijalno opasna.

Pročitajte još i Dvorac Damaskin u Hajdučici!